Audio zapis razgovora:
Transkript razgovora:
Ivan Minić: Dobrodošli u Pojačalo specijal, u kojoj ćemo se baviti temama investicija, ali vrlo specifično jednom temom koju do sada nismo pominjali, osim možda sporadično u nekim epizodama. Zapravo, mnogo smo se više bavili nekim drugim oblicima investiranja, a nismo se bavili onim oblikom koji je najduže možda tu i koji je po mnogim parametrima možda i najsigurniji i najpredvidljiviji na neki način, ali više o tome će nam reći današnji sagovornici, a to je investiranje u zlato, odnosno kupovina investicionog zlata.
Dobar dan profesore, molim vas predstavite se i recite nam na koji način bi jedna odgovorna osoba koja je u poziciji da može da razmišlja o tome da neki novac ostavi sa strane za neke možda ne tako sjajne trenutke u budućnosti trebala da posmatra investiranje.
Prof. Dejan Erić: Dobar dan, ja sam Dejan Erić, profesor na Beogradskoj bankarskoj akademiji, fakultetu za bankarstvo, osiguranje i finansije. Već više od 30 godina se bavim ovim poslom i predajem predmete koje imaju dosta veze sa investiranjem u finansijska tržišta, investicije u hartije od vrednosti i pored drugih predmeta koje radim. Vaše pitanje je dosta kompleksno i ono u stvari nalazi se u srži filozofije investiranja. Možda bih podsetio na početku da sam termin investiranje vodi poreklu od latinske reči investicio što znači dugoročno ulaganje i uvek kada se razmišlja o investicijama treba gledati u kontekstu dugoročnog ulaganja. Ovo je jako bitno zato što imate kategoriju ljudi koje investicije vide kao kratkoročno ulaganje, kladionicu, kockarnicu, kazino i tome slično što može biti jako opasno. Investicije su oblast koja stoji na dva stuba. Jedan stub je prinos, drugi stub je rizik i postoji vrlo tesna veza između prinosa i rizika, a ta veza je visok prinos, obično znači visok rizik i obrnuto mali prinos, mali rizik. To je kombinacija pri čemu jedna kombinacija je vrlo retka, to je da imate visok prinos a nizak rizik, a druga kombinacija je da imate mali prinos a veliki rizik je mnogo češće. Tako da u donošenju odluka o investicijama postoji specifična metodologija i nećete verovati ona zavisi od psihološkog profila ličnosti. Vrlo često savetnici investicioni pre nego što savetuju klijente u šta da ulažu, urade jedan psihološki test ličnosti gde se analizira sklonost ljudi prema riziku. To otprilike liči kao na onu Gaussovu krivu koja je na najveći broj ljudi indiferentna, nekako 40%, odnosno zavisi, neki put će možda malo više, neki put će malo manje da rizikujem i tome slično, ali imate onda dva dela koji su zaobljeni, jedan deo su risk roller-i, oni koji vole da rizikuju, i drugi deo čine ljudi koji su risk-averse, ljudi koji ne vole da rizikuju. Kada govorimo o zlatu, zlato je jednostavno pre svega dugoročna investicija. Kada se razmišlja o tome da se ulaže u zlato, treba voditi računa o njegovoj istoriji, njegovoj specifičnosti. Istorija zlata je, ja mislim, slobodno možemo reći istorija čovečanstva. Prvi neki, pripremajući se za ovaj podkast malo sam pogledao, prvi neki opipljivi zlatni predmet nas vode 4600 godina pre Hrista i nećete verovati gde su pronađeni. Ne u Mesopotamiji, ne u Egiptu, nego u našoj blizini u Bugarskoj. To je vrlo interesantna stvar. Naravno, posle je pronađeno to i na mestima koje sam pomenuo i gotovo da nema dela sveta. Prema tome, priča o zlatu je priča u stvari o istoriji čovečanstva. Ta priča je vezana sa specifičnim zlatom kao plemenitog metala koji je dugotrajan, koji je takav kakav je, zlatan, privlači pažnju, drži vrednost, nije podložan koroziji kao neki drugi metali, tako da imate zlatne novčiće, zlatne nakite koji su stari par hiljada godina, a i dalje izgledaju kao kada su napravljeni ili kao kada su iskovani. I to daje zlatu jednu zaista specifičnost i njegova uloga kroz istoriju je ogromna. Od zlata je pravljen nakit, dan-danas se pravi nakit, zlato je korišćeno kao novac u oblasti monetarne ekonomije, zlato se koristi u umetnosti, zlato se koristi za trofeje, sada vi znate najvrednija medalja je zlatna medalja i na Olimpijadi. Zlato se koristi u mnoge druge svrhe, čak i medicini, proizvodnji kompjutera, x stvari upotrebe. Neka otprilike podela je da od ukupno iskopanog zlata 50% ide u nakit, 40% ide u investiciju, a 10% za ostale upotrebe. Zlato je izuzetno atraktivna investiciona mogućnost, pri čemu imate različite varijante kako ulagati u zlato. Jedna mogućnost je da kupite fizički zlato, tzv. investiciono zlato, da li je od jednog grama, dva i po pet, pa do jednog kilograma. Druga mogućnost je da kupite u određene finansijske instrumente koji su zasnovani na zlatu, tzv. ETF-ovi, mogućnost je da kupite u neki derivat, futures ili opciju koja je zasnovana na zlatu. Rudnike, akcije rudnika zlata, vrlo često tako se akcije zove Gold Beetle ili Gold Bata, prilike zlatne bube, zlatna buba, zato što se uvek smatralo da je to dobra investicija.
Ivan Minić: Jedan od najbazičnijih načina na koje možemo da objasnimo zašto je zlato vredno, zašto ima vrednost, je to što je retko i što postoji konačna količina zlata koja je dostupna. Zlato ne može da se dobije iz nečeg drugog jer bi to onda bila alhemija, još nismo došli dotle. Zlato samo može da se iskopa takvo i dođe do određene čistine i zatim sa tim se nešto radi. Zlato je korišćeno, kao što ste rekli, u umetnosti kada je potrebno da se doda vrednost nečemu i da se doda na atraktivnosti naravno. Nekako, ne znam, ima raznih ljudi, ali ne znam mnogo ljudi koji kada vide zlatni detalj na nečemu ne primete da je on lep, osim ukoliko ode u domen kiča. Ali ta jedna osnovna stvar da zlato kroz istoriju je uvek bilo retko i biće sve manje dostupno u budućnosti naći nove izvore i zato se zlato iz elektronike reciklira kao i razni drugi retki metali. Kako je tekla, pojednostavljeno, istorija vrednosti zlata kao komoditija kojim se na neki način trguje? Kako se kroz istoriju menjalo to i razvijala ta cela priča da su ljudi svesno to gledali kao neku vrstu svoje sigurnosti i budućnosti?
Prof. Dejan Erić: Ivane, hvala vam puno, mnogo ste lep uvod napravili i opet ste obuhvatili zaista suštinu. Zlato je plemeniti metal koji ima svoja da kažemo hemijska fizička svojstva. Redak je, nije ga lako naći, nalazi se u različitim formama. Možda se naći u formi grumena, od toga one priče na engleskom se kaže nugget. Možda ako prati malo NBA ligu zna da je šampion trenutno Denver Nuggets jer se nalazi u blizini Rocky Mountain gde su bila upravo nalazišta grumenova zlata. Verovatno mnogi ljudi znaju da naša reka Pek je bila poznata po tome što ja mislim da i dan danas neki ljudi nalaze u onom pesku određene, određeni zlatni prah i tome slično. Nalazi se u različitim formama i zaista ga nije lako naći, posebno što je neki put povezano i sa nekim drugim metalima, bakrom i tome slično. Onda je i ekstrakcija zahtevna, zahteva određeni proces. Ali istorijski je zlato baš zbog te svoje specifičnosti, prvo retkosti, dugotrajnosti, lepote privlačilo pažnju ljudi. Sjajno ste pomenuli alhemičare i kamen filozofa koji su pokušavali kroz istoriju zlato da stvore, to je bila opsesija maltene ljudi kako od nečega da naprave jednostavno zlato. Zlato je uvek imalo, ono je bila specifična roba i ono što je specifično toj robi jeste što kad imate neku drugu robu, ne znam, pšenicu ili nešto, vi tu robu potrošite, ali zlato se ne može potrošiti, odnosno ono samo može da dobije vrednost. Ako neko od zlata napravi nakit, taj nakit će još više da vredi zato što je to uložen neki rad. Ako je to još redak tip nakita onda će dobiti vrednost.
Ivan Minić: Ako nije i ako nije dobar uvek možeš da ga pretopiš i vratiš ono prvo.
Prof. Dejan Erić: Upravo tako. I to je ono što mu daje vrednost. Ljudi su prosto od davnina prepoznali da posedovati zlato znači jednostavno jednu sigurnost, znači jednostavno snagu, na tome su nastajali mnogi gradovi, na tome su nastajala određena carstva. Zlato relativno brzo u osnovi kreiranja novca. Novac je star koliko i čovečanstvo, ali novac u današnjem obliku nastaje negde oko 8. sedmi, 8. vek pre nove ere u državici koja više ne postoji koja se zvala Lidija. Nalazila se današnja oblast Anadolije Turske, 547. je pokorila Persija, posle 113. Rimsko carstvo pa se izgubila, ali gde ne, pa sve posle to bila Vizantija. Tu su pronađeni zlatni novčići negde 6. sedmi, 8. ne zna se tačno, vek bio neki kraj Krez, pa je čak i kod nas bio neki izraz bogat kao Krez, koji su tačno imali težinu. Težina tog zlatnog novčića- i srebrnih ali zlatnih posebno je bila između 4.2 i 4.5 grama zlata. Ti novčići se danas nalaze, ako neko od naših slušalaca, gledalaca bude otišao u London, u British Museumu. Oni su sačuvani u izvornom obliku i to je, možda je novac postoji pre, mnogi pričaju da su Feničani izmislili novac, ne, novac potiče iz Lidije. Ono što je interesantno jeste da je zlatni i srebrni novac nastao nekih 16 vekova pre papirnog novca. Papirni novac je nastao u Kini negde 9. i 10. vek, Marko Polo ga je doneo u 12. i 13. veku u Evropi, od tika je počela se štampa 15. i 6. i 17. vek, kad su centralne banke faktički zaživele. Prema tome, zlato ima ogromnu ulogu u monetarnom sistemu. Zbog te uloge je poznato i tzv. monetarno zlato, pošto je zlato bilo osnova za štampanje novca. Imali ste zlatni standard koji je podrazumeo jednu neku vrstu sigurnosti, a to je da bi ljudi verovali da ta papir ima neku vrednost, moralo je da postoji podloga. To znači moralo je da postoji određeno deponovano zlato, a onda je centralna banka morala da izemituje novac koji je neko koji ima novac u svakom trenutku mogao da konvertuje. To je negde od sredine 19. veka bilo, pa negde do krize 1930. godina 20. veka. Onda su Amerikanci, ja mislim 1935. doneli Federal Gold Reserve Act, gde je definisana cena zlata za jednu uncu negde oko 35 dolara, tako nešto. I faktički to je potrajalo do Drugog svetskog rata kada je Bretton Woodom promenjen monetarni sistem gde su ostale valute bile vezane manje više za dolar, a jedina konvertibilna valuta za zlato je bilo dolar. I to je bilo sve do 1971. godine. Od tada, Švajcarci su još zadržali možda 28 godina do 1999. Franak je mogao da se menja za zlato, ali zlato u tom kontekstu ne sme. Međutim, šta se desilo? I države su bile mudre, pa drže zlato u formi ingota, odnosno zlatnih poluga i faktički snaga jedne zemlje između ostalog se meri prema tome koliko imate zlatnih rezervi. Prema tome zlato zaista, ako ga gledamo kroz istoriju, ima ogromnu ulogu. Što se tiče cena, ja moram tu da pogledam, ja sam spremio neke moram da kažem podatke, to lako vaši gledaoci mogu naći, cena zlata je dugo ostala na nekom stabilnom nivou. Zlato je generalno finansijski instrument u tom smislu koji nema veliku volatilnost cena kao što imaju neki drugi instrumenti, na primer akcije i derivate. Do 1970-ih godina ona se kretala nekada između 30 i 40 dolara. A onda u 1970-ih godina se desilo nekoliko stvari. Rat između Arapa i Izraela, naftni šok, velika inflacija, cena skoče na 80. U 1980-ih godina, opet neizvesnost, ratovi i tome slično, rata u Afganistanu, cena skače na 800. Ponovo pada. Od 2000-te godine na ovom imali ste sa neke i 2005-te, 2006-te 500, a onda se dešava ona hipotekarna kriza, sećate se 2007-me u Americi i 2008-me, 2009-te u celom svetu, skače na preko 1600 dolara. Posle toga ponovo se malo stabilizuje, a onda dešava se novi skok korona. Korona pre maltene na 2000-e, pa smo imali rat u Ukrajini na 2800-u i ponovo pada. Ako gledamo kroz istoriju, da uzmemo samo zadnjih 120 godina, recimo od početka 20. veka pa recimo do sada, ono što možemo primetiti jeste da cena zlata je relativno stabilna kada su stabilne političke i ekonomske prilike. Međutim, kada se desi neki belaj, što bi se reklo, kada dođe do rata, kada dođe do krize, kada dođe do nekog poremećaja, cena zlata odmah skače. Šta nam to govori? To nam govori jednostavno da je zlato sigurna luka. Drugim rečima, kada je teško zlato, kada je kriza, ulaže se u zlato. A u finansijama postoji jedan sistem kao spojenih sudova. Kada imamo neku tečnost, pa kada je dobra privredna struktura, kapital se preliva u neke instrumente kao što su obveznice, akcije i tome slično. Tada cena zlata lagano pada. Savet je, tada ga treba kupovati. Kada nastupi kriza, instrumenti počinju da padaju, a cena zlata počinje da raste. To je neka zakonitost koju možemo isključiti. Zlato je dobro kao investicija u uslovima inflacije, u uslovima nesigurnosti. Šta imamo sada? Ako pogledate od 2008. godine, imamo neverovatnu monetarnu ekspanziju u skoro svim zemljama sveta. Toliko je novca naštampano, da ne postoji realno opravdanje. To je počelo u Americi, nekoliko talasa spašavanja banaka. Too big to fail. U jednom pomoć 950 milijardi, drugi put 700 milijardi, to su ogromni iznosi. Evropska banka je naštampala 10 puta više novca nego što je objektivno privredni rast. Ta novac gubi vrednost. Zlato ne gubi vrednost.
Ivan Minić: To ste lepo rekli da u situacijama kada se dešavaju krize, a dešavaju se krize dosta često u nekim pravilnim razmacima u modernom svetu, da u tim situacijama vrednost zlata raste, da se ona kasnije, da lagano kasnije opada, ali ako normalizujemo taj graf i ne gledamo te pojedinačne skokove, ako izvlačimo proseke na nekom godišnjem nivou, tu je suštinski ili lagan stabilni rast, ili neka vrsta kontinuiteta koji se drži neko vreme. U svakom slučaju, velikih padova u principu nema. Što ne znači da neka takva situacija ne može da se desi, ali uvek kada analiziramo u šta bi trebalo da ulažemo, ako gledamo te sigurnije opcije, držimo se nečega što, recimo, indeksa na Bezi, zašto indeksa, a ne pojedinačnih akcija? Zato što će indeks verovatno da izniveliše pad jednog i rast nekog drugog od tih najvećih 500 kompanija na Berzi ili nešto slično. Često kada pričamo sa ljudima o ulaganju, pričao sam u podcastu sa raznim ljudima kojima je to jedan bitan deo života, ili profesionalnog života, ili nekakvog ličnog hobija i nekog razmišljanja za budućnost. Ono o čemu svi pričaju i što ističu kao jako važnu stvar, jeste diversifikacija portfolija. Da ok, ako si ti 100% siguran i želiš da uložiš samo jednu stvar u redu, ali onda imaš ono što se u inženjeringu zove single point of failure, što nije baš idealna stvar. Može da bude jako dobro za tebe, može da bude užasno za tebe, ali ne postoji nikakav sigurnosni mehanizam koji može nešto tu da uredi. Nećemo davati ljudima konkretne savete kako treba da diversifikuju svoj portfolio, kao što ste i rekli, različiti tipove ličnosti i o tome treba da razmišljaju na različiti način. Ali ono o čemu možemo da pričamo je koji segmenti bi trebalo da postoje u portfoliju nekoga ko to gleda kao jednu važnu stvar u svom životu i svojoj budućnosti.
Prof. Dejan Erić: Ja imam jedan, moram da vam kažem, moj aforizam, lično moje, to je kada nemaš alternativu onda moraš, kada imaš alternativu onda biraš. Možda je to najbolje oslikava suštinu donošenja investicionih odluka, zato što u investicijama vi uvek imate alternative i to postoji dosta alternativa. U razvijenim zemljama, u zemljama gde je razvijeno finansijsko tržište, te alternative su, da kažem, bogatije. Kod nas zbog relativne nerazvijenosti tržišta kapitala, možemo se nadati samo da će biti više ponuda, ljudima je mnogi deo, mnoge od tih alternativa ograničena. Kada pođemo šta ima razvijeno finansijsko tržište, vi imate bukvalno čitavu lepezu investicionih alternativa od onih koji su namenjeni ljudima koji ne žele puno da rizikuju, dakle oni koji su, da kažem, averzni na rizik, do onih alternativa koji su namenjeni onima koji mnogo vole da rizikuju i koji očekuju, da kažemo, relativno visoku zaradu i spreman su da prihvate visoki rizika. Na jednoj strani imate instrumente duga ili obveznice, ali opet to je vrlo široka lepeza od državnih obveznica koji su vrlo sigurni instrument, jer iz njih stoji država, ali ne mogu da donesu neku veliku kamatu. Vi ste imali čak paradoksalnu situaciju gde mnoge državne obveznice u drugoj deceniji 21. veka su imale negativnu kamatnu stopu. Ili ne zamislite, vi mi pozajmite 100 evra i još morate mi dati 1 evro što ste mi pozajmili. Kao ekonomista, za mene je to paradoksa. Čak i veliki sam bio kritičar negativne kamatne stope koje možda i u jednom trenutku 2011. i 2010. imala neko opravdanje zbog grčkog duga, ali generalno mislim da je nanela mnogo više štete nego korist jer je ubila suštinu investiranja. A suština investiranja jeste da dobijete neki prinos. Onda imate neke korporativne obveznice, odnosno obveznice lokalne samoupravne korporativne obveznice koje vam donose malo više stope prinosa odnosno na državno, ali veći nivo rizika. Ko nije zadovoljan time ima čitavu lepezu instrumenata akcijskog kapitala. Preferencialne, obične akcije, globalne depozitarne potvrde, američke depozitarne potvrde, to je čitava jedna lepeza. Onda imate instrumente koji su zapakovani, kombinacija jedne i druge prethodne grupe kroz različite vrste investicionih fondova koji su prosto u zadnjih 20-30 godina eksplodirali, uključujući exchangeable trend funds, ETF-ove. Vrlo različiti, skoro smo imali da je američka komisija za hartije od vrednosti odobrila prvi ETF na kriptovalutu na Bitcoin. Sve se menja žestoko. I tu već ta alternativa vam daje mogućnost da diversifikujete. Onda imate malo rizičnije alternative kroz različite vrste hedge fondova, ali tu morate da imate i određen minimalan nivou ulaganja, ne ispod miliona dolara, miliona eura. Preko derivata, FX tradinga, do različitih strukturiranih proizvoda koji su se pokazali naročito u uslovima krize vrlo nesigurna. Šta je logika diversifikacije? Vi ste lepo rekli. Ja bih to lepo narodski jedan prostiji izraz kaže nemojte držati sva jaja u jednoj korpi. I to je suština. Dakle, ono što moramo uvoditi računa je da diversifikacija može da se radi ukoliko ne možeš da radiš diversifikaciju za 100 eura i 1000 eura. Diversifikaciju možeš da radiš ukoliko imaš dovoljno iznosa sredstava za investiranje pa onda možeš da razmatraš šta su te alternative. Čega kod nas nema? Kod nas nemate državne obveznice. Država se zadužuje, ali s druge strane ni fizička lica ne mogu da kupe te obveznice. Čovek koji ima neke pare može da te pare oroči u banci i dobije 2-3%. Bilo bi lepo kada bi bila državna obveznica da može da dobije 5-6%. Kompanijske obveznice, postoji neki program i postoji ideja da se razvije, ali to tržište još uvek nije razvijeno. Berza relativno slabo funkcioniše, nadam se da će bolje funkcionisati i da će biti nekih akcija, ali relativno niska likvidnost. U novije vreme sve više se priča o alternativnim investicionim fondovima i oni zaista jesu mogućnost. Derivati i ostale stvari zahtevaju određeni nivo znanja koje pitanje je da li prosečan investitor ima i da li ga poseduje. Da ne govorimo o nekim strukturiranim proizvodima čega kod nas nema. Lepeza onoga u šta ljudi mogu kod nas da investiraju je relativno mala. U takvim uslovima, čemu se ljudi okreću? Obično ulaganju, u nekretnine, nešto što su radili i naši roditelji i njihovi roditelji, pa vi imate ne znam koliko vikendica u blizini Beograda i tome slično. To je generalno mrtav kapital i postavlja se pitanje kada ga kupujete, ako kupujete u periodu rasta cena, da li ste vi jednostavno sigurni da će te cene ostati i da li je to jednostavno likvidno. U takvim uslovima jednostavno zaista je velika dilema i veliko pitanje u šta investirati. Ono što je bitno jeste da svaka investicija ima nekoliko aspekta. Jedan je prinos, drugo je rizik, treći je likvidnost. Dakle to su najmanja tri bitne stvari. Koliko će mi doneti, koliko je to sigurno i da li je to likvidno. Obično zlato, moram da vam kažem, nije investicioni proizvod koji je namenjen svakom tipu investitora. Ono je za određeni tip investitora, najčešće onih koji imaju dugoročni horizont investiranja. To znači želiš da uložiš i ne da pitaš svakog meseca ili svaka tri meseca koliko je cena, da li je skočila da ja prodam. To zlato sigurno nije, ali nekog koji ima horizont 5, 3, 5, eventualno deset i više godina zlato je dobra investiciona alternativa. Da je jedan deo svog plasmana, 20-30% možda nekog svog portfolija plasira. Zašto? Zato što je siguran zlato jedan od mehanizama hedging-a portfolija. Hedžing je zaštita od rizika jer vi tu kad uložite, možda nećete imati prinos kao na nekim drugim segmentima, ne znam na tržištu akcije ili na tržištu fondova i tome slično, ali znate da nećete ni izgubiti kao što na ovim tržištima možete izgubiti. Ivan Minić: Jedna stvar koju se niste dotakli, a koju ja mislim da je jako važna jer uvek kada pričam sa kolegama na ove teme, a jeste to postalo važna tema prethodnih nekoliko godina, jeste taj moment koji ja možda nestručno nazivam na sledeći način, a to je a oćeš ti time da se baviš. Nekretnina ne mora da bude loša investicija ukoliko to nije nekretnina koja stoji i ničemu ne služi. Ukoliko izdaješ na mesečnom nivou, možeš da očekuješ neki prinos, ok, sad smo imali celu situaciju sa dolaskom dosta Rusa i Ukrajinaca, renta, nekretnina je otišla gore, vratiće se verovatno u jednom trenutku na neke normalne stvari, ali u normalnim uslovima, u prosečnim uslovima, koliko tebi vremena treba da isplatiš tu nekretninu, pa treba ti mnogo desetina godina. Ako hoćeš da je rentaš na dan, iako je ona pogodna za tako nešto, što verovatno znači da je skuplja, na dan, na kraće, na sl. Možda možeš više da izvučeš iz te nekretnine, a možda može da ti se desi da umesto da bude 27 od 30 dana zauzeta, bude 7 od 30 dana zauzeta pa da se to ne isplati. Ali i u jednom i u drugom slučaju, to nije samo nekretnina koja ima vrednost, nego je to nešto o čime ti moraš da se baviš. Ako je samo nekretnina koja ima neku svoju vrednost, ako bude tržište nekretnina raslo, rašće i njena vrednost, vrlo verovatno, ali je to problematično malo s te strane. Slična priča je i sa akcijama. Koliko ti time hoćeš da se baviš? Ako hoćeš malo da se baviš, pa onda izaberi nešto da neće biti problem ako 7 dana ne pogledaš. Ako hoćeš da se baviš time svaki dan, onda dođeš u onu situaciju, koju je mnogo mojih prijatelja imalo sa kriptom, a neki imaju i sa akcijama, kao ja što imam sa tenisom ili NBA ligom. Ja kad se probudim noću, da bih otišao do toaleta ili se promenio jastuk ili šta god, ja pogledam koji je bio rezultat. Ne želim da imam još neku stvar koju treba da pogledam. Ne želim da mi to, kada se probudim, upropasti ostatak noći jer se nešto desilo. Dakle, ja sam verovatno neko ko je konzervativniji u tom nekom smislu i ko razmišlja da zašto ja to radim. Ja to radim da za 20 godina ili 25 to bude nešto na što ja mogu da se oslonim. Jer ne oslanjam se na to da će penzija u klasičnom smislu da me izvadi u tim situacijama. Naravno, ima različitih ljudi i sve je to u redu. Zlato, koliko zahteva bavljenja?
Prof. Dejan Erić: To ste jako lepo rekli. Ja moram da kažem, odgovor na onaj prvi deo pitanja koliko želi da se bavi, zavisi u velikoj meri od svakog pojedinca. Postoje instrumenti koji prosto ne zahtevaju puno da se njima bavite. Pre svega to su neki instrumenti koji imaju relativno mali rizik državnih papiri. Možda neke akcije investicionih fondova. Ono što je isto bitno, nažalost, nivo znanja naših ljudi neki put nije dovoljan i zato je ona oblast financial literacy, finansko opismenjavanje beskrajno bitna. Postoji nešto što se zove hedging. Primera radi kupili ste auto od 100.000 evra. Imate strah da ga neko ne ukrade, da ga ne polupa, šta uzimate? Tako je. Košta 5 ili 10.000 što je ništa na cenu automobila. Zašto? Da bi mirno spavao. Kada investirate na finansijskim tržištima, nekada termin berza, mada taj berza se više ni ne koristi za organizovano tržište, vi imate mehanizme hedginga koji vam omogućavaju da mirno spavate. Ovo vas košta, isto kao kasko osiguranje. Vezano za zlato. Zlato samo po sebi nosi karakteristike hedging instrumenta. Ono neće izuzev nekog belaja, neke nesreće pa sada skoče, neće ni tako rapidno da padne. Oni investitori koji ne žele noći da se bude, da gledaju na mobilni kolika je cena na aplikaciji, tome slično, mogu relativno mirno da spavaju. Jedan deo njihov… Ali koncept mirnog spavanja i koncept bavljenja treba da se prepusti. Zato postoje finansijski savetnici, čak toliko je otišla finansijska tehnologija da danas imate veštačku inteligenciju gde vi kažete šta želite, zahtevanu stopu prinosa, robo-investor radi za vas i faktički samo gledate šta se dešava zato što ima ugrađeno algoritam kada vas izvlači iz pozicije kako da diversifikujete. Svet u kome živimo Ivane se beskrajno brzo menja. U tom svetu sve je stvar preferencije šta čovek želi i stvar znanja, pri čemu naročito je bitno znati karakteristike svih instrumenta koji vam stoje na raspolaganju. Zlato je definitivno instrument da ne morate puno da se bavite.
Ivan Minić: Istražujući na te teme pre dosta sada već godina, prvi put, naravno sreo sam se sa Buffettom i Mungerom i krenuo sam da čitam. Prvo odgledao sam sve neke dokumentarce, razne neke snimljene intervjue, predavanje i slično, super je, to je bilo zanimljivo. I bilo je zanimljivo i saznati o njemu, pre svega o Buffettu, zato što je on jedan krajnje neobičan čikica, svakako. I onda kada gledaš kako je izgradio sve što je izgradio kroz Brush i Hathaway i čitaš o svemu tome i onim njegovim osnovnim pravilima, ono prvo pravilo koje je postavio suštinski ono nešto čega se ja najviše držim kada pričam na ovakve teme, a to je da li ti razumeš ovo u što investiraš. I to je bio jako veliki problem u prethodnom periodu sa mnogim stvarima koje su dolazile gde je ok, u nekom osnovnom smislu svako razume zašto akcije na berzi imaju neku vrednost i kako se ta vrednost menja. Nije to baš linearno, jedan na jedan, svakome jasno, ali jasno je zašto dobra firma, zašto njena vrednost raste, zašto firma koja ima tehnologiju koja ima prednosti, koja će biti u narednom periodu sve više korišćena ili ima neki competitive edge u drugom smislu, neki selling proposition, zašto će to biti više vredno i zašto je u ovom trenutku više vredno. I to je sve ok. Međutim, u trenutku kada je se pojavio kripto, postala je manija da svi nešto po tom pitanju žele da urade i ja sam sve ljude koje sam znao pitao da li vi razumete šta je ovo i zašto ima vrednost i neki su vrlo samouvereno krenuli da mi odgovaraju i u prvoj rečenici je bilo jasno da me predstavu čemu pričaju. Ne tvrdim da kripto nije nešto u što ljudi treba da ulažu, znam ljude koji su vrlo uspešno ulagali, znam mnogo onih koji nisu i mogu da napravim jednu vrlo jasnu podelu kako je do toga došlo. Prvo, uglavnom i jedni i drugi nisu baš razumeli šta je to u što ulažu, a ono što je to bilo negde glavna stvar je što su ovi što su uglavnom promašili bili alavi. I upravo na tu temu bih voleo da zaključim ovu epizodu i priču o zlatu. Tu toga nema, nema te vrste volatilnosti, nema te vrste prilike da će to sutra da vredi 20% više, a preko sutra 40% manje.
Prof. Dejan Erić: Potpuno se slažem sa vama. Ja moram sam da vam jednu digresiju. Vorena Buffeta sam dva puta sreo u životu. Jednom 2002. pošto sam bio fulbrit stipendista na University of Nebraska Omaha, a on je čovek koji živi u Omahi. I prošao sam pored njegove kuće, moj prijatelj profesor me je provezao, a on je gostovan u univerzitetu, održao je predavanje, možete samo zamisliti kakav interes je bio, i upravo je rekao ovo što ste vi citirali, to je bila njegova poenta, kada gledate, gledajte fundamentalne faktore u kompaniji, nemojte biti nestrpljivi, ostanite određeni period vremena da vidite šta je realan biznis. Drugi put sam ga sreo nekih 12-13 godina kasnije u Francuskoj, bio sam u Nici na nekoj razmeni, on je bio u hotelu Negresco čuvenom, gde su ga izveli pa su ga snimali starinskom kamerom, valjda da zabeleže taj trenutak kako im je jedno takvo ime bio tu. Naravno nisam mogao prići i nisam mogao da razgovaram s njim, ali definitivno investiranje u akcije podrazumeva i tu imate da kažemo dva pristupa analizi vrednosti, jedno je onaj tehnički pristup gde imate one čartiste koji gledaju grafike pa identifikuju da li će cena da rasti, da li će da pada i tome slično, a drugi je ono čime sam ja lično više sklon, to je fundamentalna analiza gledaju da li postoji biznis modela. Kod kripta, ja ću vam ispričati moju priču, 2021. ja na bankarskoj akademiji predajem predmet finansijska tržišta, 90% mojih studenta trguje kriptovalutama na Binancu, uhvatim sebe da ja ne znam šta oni rade i rešim ja rekao otvoriću nalog, uložim 150 eura kao da smo otišli negde na večeru, prežalim te pare, sad sam na negde 60eura od 150, ja sam ih potpuno prežalio, sa idejom da ja vidim taj svet, da uđem malo u taj svet i da proanaliziram i verujte kada proanalizirate vi u stvari vidite da iza 90% kriptovaluta nema realnog biznis modela, da ne kažem da je to fejk, neću da kažem to reč, ali bez biznis modela nema alhemije, ni u zlatu, 7000 godina niko nije uspeo da napravi zlato, finansijska alhemija ne postoji. Kripto jeste ogroman korak i iskorak, naročito tehnologija, blockchain, mnoge stvari će se promeniti, novac će se promeniti i sve više će ići u digitalnu formu, u formu elektronskog plaćanja, ali da napravite nešto iz ničega ne postoji. I uvek će morati da se iza svake valute postavlja pitanje da li postoji neki biznis model, da li postoji neki prihod, da li postoji neki cash flow koji se iza toga nalazi. Sa zlatom je drugačija situacija. Zlato postoji u fizičkom obliku. Ono što je dobro kod investicionog zlata jeste što njega može da kupi čovek koji ima i 70 evra, da mi je toliko 60-70 evra jedan gram zlata, do 70.000 evra koliko košta kilogram zlata. Vi ga imate u fizičkom obliku. Sad mali je problem da ćete ga držati i da vam ga neko ne ukrade, to sad je druga vrsta priče, ali ono postoji u fizičkom obliku. I što najvažnije naslediće ga vaša deca, naslediće unuci, mogu jednog dana reći tata, mama, deko, bako, hvala ti što si mi ostavio jer to nije izgubilo vrednost. Ono sami znate da je u nekim kritičnim situacijama, da ne pominjem Drugi svetski rat, neki rat ko je imao zlato maltene kupuje u slobodu jer svako, to je univerzalno sredstvo, univerzalna vrednost, ono postoji u fizičkom obliku. Sledeće što je još jedna veoma bitna stvar kada govorimo o zlatu, veoma bitna stvar je da mi razumemo da je ono jednostavno, to je jednostavni instrument. Vi obveznice morate razumeti, vi morate razumeti, ne znam, krivu prinosa, morate razumeti vremensku, rizičnu strukturu kamatnih stopa, kako kamatna stopa utiče na vrednost obveznice. Sada kad bih vas pitao, ne bi znali. Inverzno, rast kamatnih stopa dovodi do pada cena obveznice i obratno. I sad vi morate stalno pratiti, jao, da li centralne banke dižu, kamatne stope da li padaju. Kod akcija, tek, načulo se direktor ima ljubavnicu, jao, skandal, odmah može da padne cena akcija. Načulo se ovaj ugovor će biti suspendovan, odmah to potres cena akcija. Kod zlata, to je apsolutno jednostavan instrument. Dakle, em je zlato, proizvod za sve. Em je jednostavan, em ga imate u fizičkom obliku i em ga imate jednostavno kao siguran instrument koji vas štiti naročito u uslovima inflacije, naročito u uslovima krize, u uslovima nekih nepovoljnih ekonomskih i političkih dešavanja. I to će zlatu, može neko da kaže, u pravu smo, nismo u pravu, ali da ne vodi neko ovaj razgovor i za 100 godina verovatno će iste zaključke reći kao što smo vi i ja sada zaključili.
Ivan Minić: Profesore, hvala vam puno. Mislim da smo lepo oslikali temu o kojoj ćemo pričati i u narednoj epizodi, samo kroz konkretne načine na koje neko može da investira, odnosno kupi zlato. Hvala vam što ste vrlo lepo detaljno objasnili jezikom koji mogu da razumeju i ljudi koji nisu završili ekonomiju ili bankarsku akademiju.
Prof. Dejan Erić: Hvala, kome god treba, lako me naći, malo proguglate, Dejan Erić, Knez Mihailova, Bankarska akademija, javite se, slobodno, šta god vam treba. Bilo bi dobro da snimite neki podcast kod nas na fakultetu, imamo jako lepo prostor.
Ivan Minić: Dogovorićemo će, pričaćemo, može da bude super ideja. Hvala vam puno. Hvala vam što ste nas slušali, naredne nedelje pričamo sa predstavnicima Tavex-a u Srbiji, jedne od firmi koja se već jako dugo bavi trgovinom zlatom, odnosno vašom mogućnosti da zlato kupite ili zlato prodate po nekim dobrim uslovima. Ali hajde da ne pričamo previše sada o tome, sledeće srede epizoda baš o tome. Vidimo se.
Nove epizode u vašem inbox-u:
Podržite Pojačalo:
Donirajte jednokratno ili kroz dobrovoljnu mesečnu pretplatu već od 5 EUR.